Obustava rada u tvornici snova

Štrajk američkih scenarista otpočeo je još 2. svibnja i otad stotine pisaca za audiovizualne medije svakodnevno prosvjeduju na ulicama Los Angelesa, New York Cityja i drugih gradova u kojima se nalaze uredi velikih filmskih i televizijskih tvrtki, s transparentima na kojima se čitaju poruke: „Olovka je jača od studija“, „Svi smo na istoj stranici“, „Stvaralačka kriza“, „Nema vizualnih efekata bez scenarija“, „Zna se tko je zlikovac u ovoj priči“...

Organizator štrajka je Američki ceh scenarista
koji broji oko 11.500 članova // / / Snimila Amber Baldet Wikimedia commons

Iako se štrajk nije odvijao medijski nezapaženo, nezadovoljnici su zbiljsku svjetsku pozornost privukli tek kad su im se 14. srpnja pridružili glumci. Jer kad riječ-dvije o nečemu prozbore svakomu poznati Matt Damon, George Clooney ili Jennifer Lawrence, svijet će slušati s daleko većim zanimanjem nego kad o istoj temi govore javnosti uglavnom neznani i medijima ne odveć atraktivni scenaristi. Ali „bez scenarista ne bismo imali što glumiti“, usred aktualnih događaja podsjetio je, primjerice, glumački veteran Brian Cox, trenutačno najpoznatiji kao tumač medijskog mogula Logana Roya u cijenjenoj TV-seriji Nasljeđe (Succession, 2018–2023).

Munjevito se, bombastično, međutim, planetom prolomila vijest s britanske premijere s uzbuđenjem očekivana biografskog velefilma Oppenheimer Christophera Nolana u londonskom kinu Odeon Luxe Leicester Square. Nakon svečanog prikazivanja 14. srpnja zvijezde filma Matt Damon, Cillian Murphy, Florence Pugh, Emily Blunt, Robert Downey Jr. i drugi – premda nisu svi američki glumci – napustili su poprište, kako ne bi sudjelovali u promociji filma nakon početka glumačke obustave rada zakazane u ponoć.

Organizator štrajka scenarista je Američki ceh scenarista (Writers Guild of America – WGA) koji broji oko 11.500 članova, a prosvjed je pokrenut zbog već duga nezadovoljstva pregovorima s poslodavcima, odnosno Savezom filmskih i televizijskih producenata (Alliance of Motion Picture and Television Producers – AMPTP), koji zastupa više od 350 američkih filmskih i televizijskih produkcijskih tvrtki u kolektivnom pregovaranju sa sindikatima industrije zabave.

Nije riječ, vele pisci, o neopravdanim prohtjevima koji bi im donijeli slapove novca i omogućili raskošan život na visokoj nozi, već o, u mnogim slučajevima, egzistencijalnom pitanju. Troškovi života su od posljednjih pregovora (2020) u kojima je dogovoren minimalni honorar znatno porasli, a u tom su razdoblju, s promjenama u distribuciji i prikazivalaštvu, znatno opali prihodi, odnosno tantijemi od repriznih prikazivanja filmova, serija, zabavnih emisija i ostaloga. Ponajprije zbog znatno proširena djelovanja streaming servisa. Jer na njima više nema klasičnih repriza, nego su djela neprestano na raspolaganju pretplatnicima te je zapravo nemoguće honorirati repriziranje prema ustaljenim modelima.

Vlasnici servisa, pak, odbijaju obznaniti koliko gledatelja gleda pojedini film, seriju i ino, prema čemu bi se eventualno mogli izračunati autorski tantijemi. Prije svega, štoviše, odbijaju uopće plaćati tantijeme za ostvarenja što se prikazuju putem streaminga, jer, navodno, nema temelja za utvrđivanje točnih iznosa.

Također, WGA zahtijeva da se uvedu stroga ograničenja u vezi s mogućnostima prepuštanja pisanja scenarija programima umjetne inteligencije. Traže se, uz ostalo, zdravstvena i mirovinska osiguranja.

Slični su i zahtjevi Sindikata filmskih i televizijskih glumaca (Screen Actors Guild) te Američke udruge televizijskih i radijskih umjetnika (American Federation of Television and Radio Artists), koji čine jedno tijelo, akronimno znano kao SAG-AFTRA, s oko 160.000 članova. I oni žele veće minimalne honorare, prihode od repriznih prikazivanja po streaming-modelima te regulativno jamstvo da se njihove osobe i likovi neće smjeti virtualno klonirati s pomoću umjetne inteligencije i potom bez naknade generički koristiti kako i kad komu drago.

Prosvjed, dakle, američkih scenarista i glumaca ponajmanje se odnosi na već itekako dobrostojeće glumačke zvijezde i etablirane scenariste, jer njihovi se honorari ionako ne dogovaraju prema sindikalnom minimumu. Posrijedi je ponajviše borba za one pri dnu, najamnike, nadničare svojih profesija koji svojim radom naprosto privređuju za običan svagdanski život.

Početkom scenarističkog štrajka pročulo se, ispod žita, da su studijski moćnici odlučili odgađati stvarne pregovore do potkraj godine, smatrajući da će se većina bundžija dotle financijski iscrpsti te da će tad pristati na slabije uvjete od onih koje sada odlučno zahtijevaju. No sad kad su se scenaristima pridružili i glumci, problemi u proizvodnji audiovizualne umjetnosti i zabave višestruko su se, pa i kobno umnožili. Jer prema već napisanim i otkupljenim scenarijima još se neko vrijeme moglo nastaviti s radom, no bez glumaca, koji k tomu neće promovirati već snimljene filmove, to doista neće ići. O tome će producentsko-magnatsko krilo ove priče morati ponovno, a reklo bi se i brzo, dobro razmisliti.